Redovne radionice, individualno prilagođene, poštujući mjere, ponekad u udruzi, ponekad kod korisnika na kućnoj adresi. No, ono što je bitno jest da se stvara! Kreacija na djelu budi unutarnji svijet vlastitih doživljaja i kompenzira vanjski svijet suspregnut osjetilnim nedostacima. Ponosni smo na njihove uspjehe!
Za cijepljenje članova u organiziranoj skupini bilo je potrebno osigurati više faktora. Počinje od obavještavanja korisnika o terminu svim načinima komunikacije na daljinu koje prate. Od zastarjelog faxa, telefona, poruke do osobnog susreta. Zatim treba osigurati dovoljan broj prevoditelja i intervenora. Te poslije cijepljenja mrežu obavještavanja o eventualnim nuspojavama posebice stoga što je bilo provedeno u petak, a vikend je bio pred nama.
Naredni ponedjeljak smo svi bili mirni jer smo živi i zdravi!
Savez Dodir nas je razveselio pozivom da sudjelojemo na edukativnoj šetnji parkom Maksimir u sklopu projekta “Gradski prozori u prirodu – unapređenje urbane bioraznolikosti i razvoj zelene infrastrukture (Modernizacija II).
Uživanje na svježem zraku, potaklo je članove na malo ludorije. Nek je više takvih dana!
Potaknuti temom fotonatjčaja “Travno- život I transformacije” odlučili smo se odati počast nedavno preminulom, najdugovječnijem stažom u udruzi i godinama života, članu. On je živio u mamutici. Toliko nam je hvalio svoj kvart da smo rado prihvatili izazov natječaja. Kiki se zabavio sa svojom prevoditeljicom Valentinom po kvartu. A evo što nam je svojedobno Lujo govorio:
“Moj kvart zove se Travno, nalazi se u Novom Zagrebu. U mom kvartu ima velikih zgrada, tako je i najveća zgrada u Hrvatskoj upravo tamo. Pristup za osobe s invaliditetom je uređen. Svi praktični sadržaji su uređeni, npr. banka, pošta, dućani. Sve što treba. A ljudi su ljudi, takvi su kakvi su, moramo živjeti skupa. Zelenila je puno, ulice su široke i puno parkirnih mjesta. Osobno ja sam zadovoljan u svome kvartu jer mogu hodati. Ja slabo vidim, a mogu hodati! To me jako veseli. Osjećam se dobro! “
Skupština udruge, zimus onemogućena mjerama, održala se na otvorenom čim su to prilike dopustile. Još jednom naglašavamo dodatne poteškoće u komunikaciji koje gluhoslijepima pridaje nošenje maski. Na skupštini smo se pozvali na pravo nenošenja maski, navedenim u uputama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo vezano uz Odluku o nužnoj mjeri obveznog korištenja maske za lice ili medicinskih maski za vrijeme trajanja proglašenja epidemije bolesti COVID-19:
osobe koje trebaju prenijeti informaciju osobi s oštećenim sluhom, uključujući prevoditelje za gluhoslijepe osobe i druge osobe u pratnji, u situaciji kada poruku osobi s oštećenim sluhom ne mogu napisati ili prenijeti znakovnim jezikom, već isključivo čitanjem s lica i usana
osobe s oštećenim sluhom u situacijama u kojima maska onemogućuje učinkovitu komunikaciju i primjereno razumijevanje prenesene poruke
Udruga gluhoslijepih osoba Zagreb
“Odlučila sam svaki dan osjećati se dobro u vlastitoj koži.
Svako jutro podsjećam se da je to moja odluka.
To je nova navika koju počinjem razvijati.”
