Na kineziološkom je fakultetu otvorena izložba koja nam govori o tome kako je započela popularizacija rukometa među Gluhima, o samim našim gluhim rukometašima i njihovim međunarodnim uspjesima.
Izložba je otvorena povodom 30–godišnjice djelovanja Hrvatskog sportskog saveza gluhih od 28. veljače do 28. ožujka 2022. godine, te će se moći razgledati radnim danom od 9 do 14 sati.
Naš je član Davor razgledao izložbu.
U četvrtak je skupina članova Zagrebačke udruge gluhoslijepih osoba otišla na šetnju u prirodu.
Pri izlasku iz tramvaja na okretištu Dolje vidjeli smo novu zgradu žičare i prazne kabine na probnoj vožnji. Puhao je nevjerojatno jak vjetar koji nas je skoro srušio, pa su i kabine neko vrijeme mirovale čekajući mirnije uvjete za vožnju.
Naučili smo nešto o povijesti Tunela, o tome kako je poslije II. svjetskog rata planiran proboj Medvednice do Zagorja. Da se tada u tome uspjelo, bio bi to najduži tunel u zemlji, oko 6 km dug. Kasnije se razmišljalo o tunelu s tri cijevi, od kojih bi dvije bile za automobile, a treća za tračnički promet. Danas se na početku Tunela može vidjeti oprema na kojoj vježbaju pripadnici Gorske službe spašavanja.
S druge strane Tunela je uređen mali park za tjelovježbu. Neki su se i okušali!
Staza Bliznec, koja prati istoimeni potok, prilagođena je osobama s invaliditetom, a na njoj su postavljene ploče s informacijama o prirodnim znamenitostima Blizneca i Medvednice kao i postaje Križnog puta. Nažalost smo otkrili da je nemali broj njih uništen. Sam potok je nabujao i veselo žuborio pored nas, a noge su nam tonule u debele slojeve suhog lišća. Vidjeli smo podbjel, visibabe i drugo proljetno cvijeće.
Restoran u pilani Bliznec je nažalost bio zatvoren, radi samo preko vikenda. Zato je sudionicima šetnje preporučeno da ponesu sa sobom nešto za prigristi i popiti.
Saznali smo nešto o brojnim potocima koji se, poput Blizneca, s Medvednice slijevaju u Zagreb, od kojih je većina, nažalost, provedena pod zemlju i natkrivena. Imena su nekih potoka povezana s imenima pojedinih dijelova grada, Vrapčak s Vrapčem, Kustošak s Kustošijom, Mikulić s Mikulićima, Črnomerec, Kuniščak s istoimenom ulicom između ulice sv. Duha i Mandaličine, Medveščak, Miroševec, Trnava, Bidrovec,...
Na kraju su se šetači okrijepili uz kavu prije nego smo se razišli svojim kućama.
Bilo nam je veliko zadovoljstvo odazvati se na poziv Koordinacije nacionalnih manjina Grada Zagreba za sudjelovanje na 8. obilježavanju dana materinskog jezika „Pričaj mi na svom jeziku“. I ove godine proslava se održala virtualno.
Energetska obnova zgrade Doma zdravlja u Remetinečkom gaju, radovi u prostorijama Udruge, izmjena prozora, popravak radijatora i na kraju, pandemija i mjere Civilnog stožera — sve je to uvjetovalo privremenom prekidu druženja naših članova u Dnevnom centru. Razmišljajući kako doskočiti problemu odlučili smo se za mala okupljanja na otvorenom. Pitali smo naše članove kako žele ispuniti svoje vrijeme i te im želje ispunjavamo :)
Nadamo se uskoro povratu našim cjelodnevnim programima, a do tada uživamo i učimo prema vlastitom odabiru.
Korona i potres svima su promijenili život. Gluhoslijepim osobama koje ionako žive na margini svakodnevice još je više otežano uključivanje u zajednicu. Posebice se to odnosi na članove koji su iz manjih sela, mjesta koji nemaju dostupan javni prijevoz i kojima nismo u mogućnosti osiguravati podršku koliko im treba. Naša članica, gospođa Sanja Tarczay, predsjednica Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir obišla je članove Udruge koji žive izvan Zagreba, razveselila ih poklon paketima, porazgovarala s njima i zajedno s njima, promišljala načine kako premostiti barijere u udaljenosti, financijama i nedostatku prevoditelja...
Trebamo se veseliti malim stvarima, vjerovati u bolje sutra i ustrajati na putu prema našim ciljevima.
Udruga gluhoslijepih osoba Zagreb
“Odlučila sam svaki dan osjećati se dobro u vlastitoj koži.
Svako jutro podsjećam se da je to moja odluka.
To je nova navika koju počinjem razvijati.”
