Posjet muzeju suvremene umjetnosti

Posjetili smo Muzej suvremene umjetnosti s ciljem obići multisenzornu izložbu pod nazivom Josef i Anni Albers „Putovanje kroz slijepo iskustvo“ te sudjelovati na kreativnoj radionici istraživanja materijala. No, zbog nepredviđenih okolnosti “samo” smo imali razgled izložbe uz stručnog vodiča. Vodička nam je pojasnila što je to škola Bauhaus, zašto je dizajn uporabnih stvari bitan, primjeri iz života kako nas osjetila varaju te što se sve može napraviti od komada papira samo pažljivo savijajući ga. Kako smo ostali bez praktičnog dijela radionice, ponudila nam je da se jednom kad bude lijepo vrijeme vratimo u muzej i spustimo toboganom. S veseljem smo prihvatili ideju!

 

Škola u prirodi - NP Plitvička jezera

28.03.2019. bili smo gosti u Np Plitvice. Što smo naučili:

Mi:

- bolje uživaš što više načina komunikacije znaš.

- grupa je dinamična koliko je najslabiji član dinamičan. Lekciju potrebno ponoviti.

- selfiji mogu biti smrtonosni, Koreanci se laktare, vode u Plitvicama nestaje, dobro je dok je priroda šef, a medvjede, risove, lisice ne stignu vidjeti ni vodiči. Životinje se sklanjaju od tolike gomile ljudi.

 

Vodiči: najveća poteškoća s grupom gluhoslijepih nije u brzini njihovog kretanja nego brzini komunikacije. Dok se svi poslože kako koji vidi, čuje prođe 5 minuta pa i više. Dodatna naobrazba potrebna: dok vodič stoji i priča, a prevoditelj prevodi, nije moguće u isto vrijeme „slušateljima“ promatrati okolinu. Potrebno je vrijeme za odvojiti te dvije radnje.

Zaključak: dok postoji dobra volja s obje stane, učiti je užitak. Zahvaljujemo se NP Plitvička jezera na susretljivosti!

Naše maske

Ove godine doskočili smo našim članovima, kojima se ne da više preoblačiti u šašave kostime, tako što smo im ponudili kreativan, a mirniji oblik maškaranja. Dobili su u zadatak oslikati svoju masku. Nije bilo važno koliko tko vidi, koje se boje slažu, a koje ne. Bitno je da se mašta probudi i da se nešto novo radi. Rezultat su bile šarene, vesele maske koje su nas razveselile. Dale nam čak nove ideje. Kao nagrada za ovogodišnji trud, članovi su se osladili krafnama!

Obilježen Dan materinjeg jezika

Koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Grada Zagreba organizirala je u Češkom narodnom domu jubilarnu 5. proslavu Dana materinjeg jezika. Prepoznali su značaj hrvatskog znakovnog jezika u tom kontekstu. Iako znakovni jezik ne spada pod jezike nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, ipak je jezik jedne značajne manjine kojeg gluha djeca usvajaju od svojih roditelja u svojstvu materinjeg jezika, a prihvaćaju ga i odrasle osobe oštećena sluha čim ga upoznaju kao prirodan način komunikacije unutar svoje zajednice.

Mi smo se predstavili izvedbom pjesme na znakovnom jeziku (simultani koreografirani prijevod na znakovni jezik) na audio izvedbu pjesme Jacques Houdeka - Svaki dan se sunce rađa. Pjesmu je izveo Kristijan Bezuh kojem je zbog podrške u kretanju i tempiranju znakovanja nastupila prevoditeljica Jelena Matić.

Svi sudionici programa, nacionalne manjine predstavljene na albanskom, bosanskom, češkom, makedonskom, mađarskom, poljskom, rumunjskom i srpskom jeziku, dobili su zahvalnice Koordinacije i skulpture koje predstavljaju dijete i majku u interakciji. Ove predivne skulpture  su radovi proizašli iz naše kreativne radionice.

 

Škola u prirodi Aquatika, Karlovac

Tragom informacije našeg karlovačkog člana - koji je bio s udrugom slijepih u akvariju, da je akvarij doista interesantno obići jer se vodič jako trudi dati što više audio i vizualnih informacija o sadržaju akvarija - interes u udruzi gluhoslijepih je rastao. Stoga smo prvu ovogodišnju školu u prirodi organizirali u Karlovcu. Ciljeva smo imali više: druženje s našim karlovačkim članovima koji zbog udaljenosti rijetko (ili nikad) ne dolaze u Zagreb na aktivnosti, zatim posjeta akvariju, te fizička aktivnost - šetnja od jedne rijeke do druge.

Prvi cilj je uspješno ostvaren jer su i znakovatelji i govornici (po načinu komunikacije gluhoslijepih osoba) našli ljude s kojima su mogli izmijeniti priče i iskustva gluhosljepoće.

Drugi cilj je opravdao interes. Vodič nam je vrlo detaljno opisao akvarije i njegove stanovnike. Za svaki akvarij opisao je koji tok rijeke predstavlja - npr izvor: vodu brzu, hladnu, bučnu (mikrofoni su snimali zvuk vode pod vodom), koja teče preko ogromnog kamenja s ribama (kakvih boja i šara, veličine i oblika peraja, navika, hranjenja), preko pada rijeke u podnožju planine, zatim mirnog toka, poniranja specifičnog naših krajeva do dolaska do mora...  uz dio močvara, bara i prekrasne sedre. Vrlo zanimljivo izlaganje jer nam više sve ribe nisu bile samo podijeljene na velike i male nego dobile osobnost!

A završni cilj možda nije bio cilj sam po sebi. Da, kretanje je bilo bitno. Prošetali smo 2 km od obale Korane do obale Kupe do krajnje naše točke restorana Tempo u kojem smo ručali i razmijenili dojmove. Pozdravili se s karlovačkim članovima pa se zaputili za Zagreb. Bogato ispunjen dan!

Ususret Valentinovu

Današnji dan bio je vrlo aktivan. 

 Članovi su izrađivali čestitke za Valentinovo. Pripremili smo taktilnu izvedbu dostupnu svim stupnjevima oštećenja vida (osim uvođenja vunice u iglu gdje su priskočili prevoditelji). Tako je lijepo vidjeti ljude posvećene zadatku i maštovite oblike koji iz toga izlaze. Dok su oni  bili vrijedni u u kretavinom izražavanju jedna naša članica bila je vrijedna u kuhinji, pripremala je čokoladne muffine za sve prisutne. A one u obliku srca s posebnom pažnjom namjenila je prevoditeljima i volonterima.

 Puni pozitivne energije dvojica gluhoslijepih glumaca na kraju su nam izveli dio točke svoga nastupa kojji uvježbavaju za novu Dodirovu predstavu. 

  Zaključak današnjeg dana je - Ljubav je činiti nešto.